”Živio sam u Čapljini u zgradi preko puta crkve, ali kad bih išao na sportski centar, kretao bih se skroz okolo da ne bih naletio na Repešu jer me stvarno stalno jurio po gradu da pređem na košarku”, ispričao je Veljko Mršić
Biti dio košarkaške reprezentacije Hrvatske u 90-tim godinama prošlog stoljeća ujedno je značilo i predstavljati košarkašku kremu Europe, a u takvom timu mjesto kapetana jedno vrijeme je zauzimao Veljko Mršić.
Iza današnjeg sportskog direktora zagrebačke Cedevite su izvrsna postignuća u klupskoj i reprezentativnoj košarci, a svoj put je započeo na terenu sportskog centra u Čapljini.
Od Požege do Čapljine
Malo to ljudi zna, možda jer mu pored imena stoji da je rođen u Splitu, ali svoje prve sportske korake je ipak napravio u Čapljini, i to kao – nogometaš, bježeći od Jasmina Repeša koji ga je uporno jurio kako bi prešao u njegov košarkaški tim.
”Taj moj put je splet okolnosti… Rođen sam u Splitu, moji otac i mater su oboje porijeklom iz Imotskog. Otac je bio vojno lice, prvih sedam godina mog života smo bili u Slavonskoj Požegi i onda je on htio biti bliže kući. Kako je bio u autojedinici, dobio je prekomandu u Čapljinu. Doselili smo u Čapljinu 1978. godine, tamo sam završio osam godina osnovne škole. Poslije sam prešao u Zagreb, a roditelji i brat nastavili živjeti tamo”, pojašnjava Veljko Mršić na početku razgovora.
U Čapljini više nema rodbine, samo stan u kojem nitko ne živi. Ostali su prijateljski kontakti…
”Imam dosta prijatelja iz mladosti, osnovne škole, s kojima sam do danas ostao vezan. Jedan prijatelj živi u Norveškoj, Vaha Košarić, s njim se stalno čujem, pa Mario Repar… Bilo ih je puno, ali dosta ih je otišlo. Rijetko odem u Čapljinu, ali smo u kontaktu stalno”, dodaje. .
Nogometni počeci u Bjelavama
Zanimljivo je da su njegovi sportski počeci u stvari bili vezani za stadion u Bjelavama i nogomet, gdje su mu u čapljinskom Borcu treneri bili Jozo Repar i Emir Ćerić – Ćika.
”Do osmog razreda sam trenirao nogomet iako smo se bavili svim sportovima i po cijeli dan igrali na sportskom centru. Zadnju godinu me je Jasmin Repeša, koji je tad u Borcu igrao košarku i trenirao mlađe kategorije, svaki dan po gradu “hvatao” i govorio da trebam trenirati košarku. Živio sam u zgradi preko puta crkve, ali kad bih išao na sportski centar, kretao bih se skroz okolo da ne bih na njega naletio jer me stvarno stalno jurio po gradu da pređem na košarku”, kaže Mršić.
Nogometna sezona je za njega završila utakmicom juniora Borca i Veleža. Ujedno je okončana i školska godina pa se na kraju pojavio na treningu košarkaša.
”Tad sam već bio dosta viši, 196 – 197cm. Onda sam se jedno jutro pojavio na sportskom centru i treningu košarke, bio je tu i Mario Primorac. Jasko (Jasmin Repeša, op.a.) je rekao da idem s njim na drugi koš. Tu su bili moji počeci. Odmah smo prve godine osvojili pionirsko prvenstvo BiH, bio sam najbolji igrač tog turnira i već na kraju godine su me zvali u Cibonu preko Vite Mustapića koji je bio povjerenik za Hercegovinu.
Odmah sam se tamo prebacio. Kad sam se dogovorio s Cibonom, tadašnji trener Borca, Vjećeslav Tolj, mi je kazao da više ne mogu trenirati s prvom ekipom, pa sam opet radio s Jaskom u mlađim kategorijama. Trenirao sam košarku u Čapljini godinu dana, otišao 1986. godine u Zagreb, a poslije tri godine u Ciboni sam 1989. godine bio u prvom timu”, dodaje..
Prvi trofej s Borcem
Nogometno znanje koje je stekao pod vodstvom trenerskog dvojca Repar – Ćerić demonstrirao je 2006. godine po okončanju profesionalne košarkaške karijere.
”Pred nogometno SP u Njemačkoj 2006. je HRT organizirao utakmicu gdje smo mi iz drugih sportova, zajedno s političarima, pjevačima i drugim javnim osobama igrali nogomet. Ćiro Blažević nam je bio trener, a igrali smo protiv mojih idola iz mladosti, Zlatka Vujovića, Velimira Zajeca, Ivice Šurjaka…
Odigrao sam toliko dobro da su počeli govoriti kako sam trebao igrati nogomet. Poslije toga je moja žena napadala Jaska: “Zašto si ga tjerao na košarku, mogao je biti u nogometu?!”, kaže u šali Mršić i dodaje kako se nogometnim i košarkaškim treningom motoričke sposobnosti razviju tako dobro da se poslije nije kasno prebaciti u neki drugi sport.
Puno toga je napravio u igračkoj karijeri, ali neke uspjehe uvijek pamtimo ispred drugih.
”Sjećam se uvijek tog osvojenog pionirskog prvenstva BiH s Borcem kad smo igrali protiv Slobode i Željezničara. Igraš pred svojim prijateljima iz grada i škole, tako da je to bilo jedno lijepo iskustvo i prvi osvojeni trofej. Tu je onda prva utakmica u Splitu, odnosno debi za Cibonu 1989. protiv Jugoplastike koja je bila prvak Europe. Puno toga se rado sjetim, a prije svega stečenih prijatelja kroz sport, u Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Bio sam kapetan reprezentacije Jugoslavije u mlađim kategorijama u generaciji s Dejanom Bodirogom, Draganom Tarlaćem, Željkom Rebračom… Dosta je tih utakmica za reprezentaciju Hrvatske, između ostalog i ona u Sarajevu protiv BiH, bez obzira što smo izgubili. Ipak je bila jedna izuzetna atmosfera”, zaključio je Veljko Mršić.
Atmosfera u Skenderiji 1997. je inspirirala igrače
Utakmica koju je i sam spomenuo, BiH – Hrvatska 29. studenog 1997. godine u Skenderiji (kvalifikacije za Euro 1999.), je završena u korist naše reprezentacije rezultatom 74:67, a ostala je upamćena po prepunoj dvorani i uzavreloj atmosferi u Sarajevu. Mršić je tad bio kapetan Hrvatske.
”Shvaćam tu situaciju koja je bila u tim godinama, odmah poslije rata. Kao što je bila utakmica Partizan – Cibona poslije rata, kao prva utakmica između srpske i hrvatske ekipe u Srbiji, a onda kasnije isto u Hrvatskoj. Tako da su ljudi bili dosta napaljeni, atmosfera je bila odlična, a sve to inspirira igrače da igraju dobro, daju sve od sebe za pobjedu. Sjećam se da je Neno Marković odigrao odličnu utakmicu, on je zabio 30 koševa, a ja sam dao 27. Kasnije smo nas dvojica igrali zajedno u Olympiacosu i imali smo baš dobro prijateljstvo, družili smo se stalno dok smo bili u Grčkoj”, kaže Mršić.
Od trenera do sportskog direktora
Mršić je po okončanju igračke karijere radio kao trener u Splitu, Vareseu, Cedeviti, Ciboni i Bilbau. Nedavno je prihvatio ulogu sportskog direktora Cedevite.
”Vidio sam se kao trener, došao sam tu i do nekog rejtinga. Napravio sam neke zanimljive stvari, ne onakve kakve sam ja očekivao, međutim nije to ni loše izgledalo. Emil Tedeschi (predsjednik Cedevite, op.a.) me zvao na sastanak i pitao da li bih preuzeo tu poziciju, malo sam razmišljao i odlučio da hoću. Da mi ne odgovara, ne bih prihvatio. Ipak volim sve što se tiče košarke. Vrijeme će pokazati što i kako smo napravili.
Bh. bazen talenta nam je jako interesantan
Od igrača iz BiH danas u prvom timu Cedevite igraju Toni Katić, Andrija Stipanović, Domagoj Bošnjak i Ivan Ramljak, a otamo su put NBA lige otišli Jusuf Nurkić i Džanan Musa.
”Sigurno da nam je taj bazen talenta jako interesantan. To smo pokazali i u prošlosti na primjerima Muse i Nurkića koji su draftirani u NBA. Oni su došli kao jako mladi, Nurkić kao junior je na prvom treningu bio kod mene. Musa je vrlo brzo ušao u prvu ekipu. Sigurno će biti i u budućnosti igrača iz BiH u Cedeviti”, ističe Mršić.
S Gordićem bi šanse BiH bile puno veće
Bh. košarkašku reprezentaciju je u posljednje dvije utakmice kvalifikacija za SP vodio njegov kolega iz Čapljine, Jasmin Repeša.
”Pratim dosta i BiH, gledao sam većinu utakmica. A neke igrače iz BiH sam trenirao, npr. Musu sam stavio u prvu ekipu Cedevite kad je imao 16 godina, a što će rijetko tko napraviti u klubu poput Cedevite, koja je igrala u Euroligi i za prvaka ABA lige. Nema puno takvih slučajeva. Momčad ima stvarno par super igrača kao što su Nurkić i Musa, a onda i dosta europskih respektabilnih košarkaša.
Mislim da bi prethodne dvije utakmice imali puno više šanse dobiti da su imali Nemanju Gordića u rosteru. I taj problem s Duškom Vujoševićom i dolazak Jaska samo par dana prije, su sigurno ostavili traga na rezultatu” riječi su Mršića..
Hrvatska je dosta lutala od starta
Reprezentacija Hrvatske je dosad podbacila u kvalifikacijama za SP u Kini 2019.
”Dosta smo lutali od samog starta, prošlo je puno igrača kroz tim, onda smo ušli s jednom idejom u kvalifikacije, pa tijekom njih prešli na drugu. Zasad nismo napravili ono što smo priželjkivali, izgubili smo i dvije utakmice u rujnu kad su se očekivale sigurne pobjede. Vidjećemo, dok se igra uvijek ima šanse, međutim objektivno gledajući, one nisu velike za plasman na SP”, kaže.
Osvojio tri bronce s Hrvatskom
Kao član reprezentacije Hrvatske Veljko Mršić je na SP-u u Kanadi 1994. godine osvojio broncu, a medalju istog sjaja i na europskim prvenstvima 1993. u Njemačkoj i 1995. u Grčkoj. Nastupio je i na EP-u 1995. u Grčkoj, EP-u 1999. u Francuskoj te Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. U klupskoj karijeri je ponio 5 titula prvaka Hrvatske (uz jedan Kup), po jednom je bio prvak Italije i Litve. Sa španjolskom Unicajom je osvojio i Kup Radivoja Koraća 2001. Bio je dva puta dio All Star tima u Španjolskoj, a 1995. godine i član europskog All Star tima. Kao trener je po dva puta s Cedevitom osvojio hrvatsko prvenstvo i Kup.
