Potpuno prazno 500 sela u BiH

1984

Podaci s popisa stanovništva kažu da je u BiH 300 sela potpuno prazno, a s obzirom na to da je popis rađen još 2013. godine kada su odlasci bili u fazi zahuktavanja, danas su brojke još poraznije, a pretpostavlja se da je danas oko 500 sela prazno.

Sve je potpuno zamrlo, a tek pokoja divlja životinja koja ostavi trag potvrda je da se tu nedavno živjelo. Mladi su sela napustili i otišli u gradove, bilo one u BiH ili negdje vani, a i stariji su odlučili radije biti tamo gdje im je sve ”s ruke”.

O poljoprivrednim zanimanja od kojih su sela nekada živjela, obrađenim zemljištima i domaćim životinjama koje se uzgajalo za vlastite potrebe i prodaju više gotovo nema ni riječi.

”Kamo god da krenete sela su nam prazna, imate takvo stanje kod Zenice, Travnika, u istčnoj Bosni, u istočnoj Hercegovini. Kuće i sela su prazni potpuno, a ima i sela u kojima živi po jedan starac ili starica”, kazao je profesor Hasan Zolić, poznati demograf koji već godinama upozorava na katastrofalnu situaciju.

Profesor Braco Kovačević sa Sveučilišta u Banja Luci, u publikaciji ”Demografske i etničke promjene u BiH”, zaključio je da sela nestaju i da ih napušta ogroman broj ljudi. Također, ljudi napuštaju i manje gradove i teže k većima.

Tako je u predratnoj BiH u poljoprivredi bilo 21% radno-aktivnog stanovništva, a u BDP-u ova oblast sudjelovala je s 14%, javlja Večernji list. U posljednjih 15 godina taj udio smanjen je na 8%. Vladimir Usorac je, komentirajući situaciju, kazao kako je u 1486 sela u BiH manje od 10 stanovnika.

”Ja se bavim proizvodnjom, radim 200 hektara zemlje, a nema radnika, nemate koga naći da vam sije, nema tko raditi s traktorom. Zavladalo je pomodarstvo. Ljudi koji idu vani odlaze u tvornice ili na građevinu, nitko se ne bavi poljoprivrednom”, Usorčeve su riječi.

U zapadnohercegovačkim selima, u kojima se nekad čula vriska djece, danas u tišini čekaju bolje dane. Međutim, svojedobno radeći raportaže po nekim predjelima Hercegovine, onima koje su žiteji zamijenili životom u samom središtu ili pak velikim sredinama, dobije se dojam da života itekako ima.

”Ovdje je idealan život za ljude u mirovini koji se ne moraju brinuti hoće li u sekundi stići obaviti sve i pritom otići na posao i vratiti se u taj užurbani, dnevni ritam. A, evo, ja nisam umirovljenik, redovito sa suprugom i djecom izađem ovdje i odmorim se u tišini. Osobito u dane vikenda, jer je i zrak ljepši i temperature su niže. Nema one sparine koju stvaraju zgrade natiskane jedna na drugu, automobili i tako dalje. Na kraju krajeva, odavde do središta je pet minuta vožnje, praktički je sve tako blizu, a sve je tako udaljeno. Imam internet ovdje, tako da sam i na selu dio globalnog sela”, kazao je za Večernji list Gruđanin koji živi u središtu, ali redovito s obitelji izađe u veće predjele ove općine.

Upravo posljednje što je rekao mogo bi biti najveći motiv onima koji su protiv vraćanja u sela, a to je da gdje god se nalazili postoji globalno selo, odnosno pristup internetu. Susjedna Hrvatska u cilju spašavanja sela počela je raditi strategiju pametnih sela.

Tako je Krešimir Ivančić iz Ministarstva poljoprivrede RH najavio strategiju pametnih sela. ”Sveobuhvatni dokument koji će definirati sve lokalne potrebe, a staviti ih u kontekst novog doba, znači novog doba digitalizacije, svega onog što više nije budućnost nego je sadašnjost u nekim segmentima, možda čak i prošlost”, naglasio je Ivančić, a upravo u tom smjeru mora ići i BiH jer sela koja su prehranila ove krajeve ne zaslužuju biti dio porazne statistike u kojima posljednji koji odlazi zauvijek gasi svjetlo.