Helenistički grad u Ošanićima kod Stoca: Daorson je još nepoznanica, vrijeme gradi, zaborav razgrađuje

799

Svaki posjet Daorsonu helenističkom gradu kojeg je gradilo ilirsko pleme Daorsi, nova je potvrda o znanju i moći naroda koji su živjeli na području Hercegovine prije više od 2.000 godina.

Zdravko Marić jedan od istraživača ovoga lokaliteta u prilogu „Teritorija plemena Daorsa“ (Slovo Gorčina 1988/89., str. 47-48.), navodi da je: „Grad doživio najveći procvat u trećem i drugom stoljeću stare ere, a oko sredine 1. stoljeća st. e. bio je spaljen.

Tvrđava s kiklopskim zidovima bila je sagrađena oko 300. g. st. e. Kako nigdje u bližoj i daljoj okolini ne postoje ostaci tako velikog grada niti utvrđenja, prirodno je da ovaj grad smatramo centrom plemena Daorsa, bar od vremena kada je bila sagrađena tvrđava“. Naziv daorson potvrđuju i pronađeni novčići.

Zavirili smo malo i u akte vezane za proglašenje Daorsona nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Odluka o proglašenju objavljena je u „Službenom glasniku BiH“, broj 15/03., a donesena je na sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 21. do 27. Siječnja 2003. godine, piše Radio Čapljina. Odluka glasi: „Arheološko područje – helenistički grad Daorson u Ošanićima kod Stoca proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Nacionalni spomenik se nalazi na k. č. br. 361/1., k. o. Ošanići, općina Stolac… Prvi stupanj zaštite obuhvaća k. č. 361/1 pašnjak Banje, zatim pašnjak Gorica, a na zapadnoj strani zahvaća područje širine 50 m desne obale rijeke Radimlje“.

Ošanići ili Ošanjići

U stavku I. još stoji da se „na nacionalni spomenik primjenjuje mjera zaštite i rehabilitacije utvrđena Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, dok se u stavku II. adresira tko bi trebao brinuti o „zaštiti i rehabilitaciji“: „Vlada Federacije BiH dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika“.

U članku dalje stoji: „Vlada Federacije BiH dužna je osigurati financijske i tehničke uvjete za izradbu i provedbu programa trajne zaštite nacionalnog spomenika“.

Tako to piše, a prema onome što se zna za sada je interes prema lokalitetu pokazala jedino Udruga građana „Daorson“ Ošanjići (lokalni naziv očito nije Ošanići nego Ošanjići). Koncem prošlog stoljeća do Daorsona se dolazilo pješice, kroz ograde.

U međuvremenu je napravljen prilazni makadamski put, opremljen vidikovac, ulazna kapija na lokalitet, kućica za osiguranje u perspektivni za davanje podataka posjetiteljima koji bi plaćali karte i slično.

Danas su od svega toga ostali samo tragovi. Kućica je zapaljena, kapija nestala kao i klupe na odmorištu, tako da se još jednom potvrdila rušilačka moć ovdašnjih naroda. Tako je bilo i prije pet, šest godina kada smo predlagali da se prilaz lokalitetu blokira pjesmom ili betonskim plokovima, kako bi se manje vršljalo s detektorima metala, uzimalo obrađeno kamenje i slično.

Prekogranična suradnja

Nakon svakog novog ushita pogledom na megalitske zidove Daorsona, slijedi razočarenje stanjem u kojem se nalazi. Obišli smo šire područje koje je navedeno u odluci o proglašenju nacionalnim spomenikom, i nakon svega laički zaključili da je Daorson još uvijek nepoznanica. Primjerice, za Daorse očito važni objekti moguće i hram, nalaze se sjeveroistočno od samog grada.

Cijelo područje ispresijecano je zidovima, a veliko iznenađenje su građevine u podnožju uz rijeku Radimlju, koja ima vode kada padaju kiše. Nejasno je kome i čemu su pripadale – Ilirima, Rimljanima…, tek djeluju zagonetno, a i sama činjenica da je i desna strana Radimlje, pedeset metara uz korito, proglašena nacionalnim spomenikom daje puno više pitanja nego odgovora.

I na kraju što reći, vidimo u Odluci o proglašenju nacionalnim spomenikom odgovornost za očuvanje i konzervaciju ovoga unikata Hercegovine, stavljena je na Vladu Federacije, međutim kako nam vlada poslovično nije brza, možemo samo konstatirati da bi kao na primjeru tvrđave hercega Stjepana u Ljubuškom, spas za Daorson bili projekti prekogranične suradnje.

Cijenimo da bi se na taj način bez većih problema, ali uz studioznu i opsežnu pripremu, bez problema mogla dobiti sredstva.