Davor Maslać: Dragana Bendera je spasio odlazak iz BiH

8070
Foto: Tom Dubravec/Hanza Media

Subota večer u Čapljini. Hvatao se prvi mrak, a gusti sivi oblaci pritiskali su moždane. Na školskom košarkaškom igralištu zezaju se s loptom Mateo Brajković, Mladen Golo, Karlo Malovoz i Nikola Zekušić. Gledaju momci hoće li ta topla kiša i njih malo zaliti, da prerastu čapljinsku Lastu.

”Za koju godinu i mi ćemo bit na draftu za Ameriku. S ovoga je terena i Bender u NBA otišo. Pola Čapljine je plakalo kad je izabran”, kažu mladići.

”To im je bilo krivo što odlazi preko oceana”?

”Ma od sreće ljudi plakali”, slažu se Nikola i družina, pa u šali poručuju Draganu da ga čekaju na starom terenu, da vide je li igrati zaboravio.

FOTO: Tom Dubravec/Hanza Medija

O tri hercegovačka NBA asa – Draganu Benderu, Ivici Zubcu i Bojanu Bogdanoviću, razmijenili smo dvije-tri i s Davorom Maslaćem, teškim zaljubljenikom u basket, koji je u mlađim uzrastima trenirao i Dragana Bendera, momka iz Phoenix Sunsa.

”Ja sam stavio prvi koš u Čapljini 1971. godine, dijete bio tada. Onda znaš koliko sam u košarci. U nas djeca po kamenju skaču i hrane se zdravo, to ti je… Dovedu ih roditelji i ja odma vidim: aha, stopala su duga, ona prvo izrastu, pa će za njima i momče. Ti ga gledaš, a u njega leđa ispravna, držanje kako treba, on je rođen koordiniran, drva bere po brdima, nema ležanja po cijele dane”, tumači Maslać za Slobodnu Dalmaciju.

Dragan Bender ima starijeg brata Ivana, generacija 1995. Držali su ih zajedno, da ih ne razdvajaju, iako su dvije godine razlike, što u toj dobi nije malo.

Maslać: Bendera je spasio odlazak iz BiH

”Mali Dragan bi u pet koraka dvoranicu prešao, a 11-12 godina mu je bilo. Borac pravi i srce veliko. Tako je on lagana koraka bio da sam ga ja prozvao – Lane. Dragan je čudo, sve pozicije može igrati, a visinu ima, pregled igre fantastičan. Spasilo ga je baš to što je otišao odavde”, siguran je Maslać.

Taj Čapljinac sa zviždaljkom oko vrata i golemim iskustvom s mlađim uzrastima govori nam ono što smo čuli i od drugih naših sugovornika.

”Mi nemamo uvjeta da razvijemo kod te djece njihove pune kapacitete. Nedostaje financija, znanja, kvalitetne lige… Ne ulaže se u razvoj mladih igrača, ako se i skupe neki novci, sve ode u ambicije funkcionera da te i te sezone igramo prvu ligu, dovedu se neki igrači sa strane, pare se potroše, posebnog rezultata nema, a za djecu ne ostane ništa. Samo ono što im pruže roditelji.

Zato ja kažem, moj je poso, naš, da ih prepoznamo, da ih animiramo, da ih naučimo da zavole košarku i damo im šansu da odu, da sutra ovdje ne propadnu, da ne ostanu na cjedilu i ne razočaraju se u nadi da se od igre i ovdje može živjeti”, rekao nam je Maslač.

Rafo odvozi, dovozi i razvozi

”Ivan Bender, stariji Draganov brat, bio se ozlijedio, a već s 18 je bio gotovo afirmiran igrač. U svojoj generaciji bio je neprikosnoven. I on je u Americi, studira i igra sveučilišnu košarku.

Otac im je krasan i čestit čovjek, Rafo, sve je prošao s djecom i sa mnom: odvozi, dovozi, razvozi, donesi, odnesi, ljubav je to i sve na vlastiti trošak. Ništa na sustavu nekom ne počiva, samo na plećima roditelja i trenera”, ističe Davor Maslać.