Ispred Spomen obilježja u Počitelju upriličen je središnji skup zahvale hrvatskim braniteljima kojim se obilježava 28. obljetnica od briljantne vojno-oslobodilačke akcije hrvatskih snaga u kojoj je oslobođena lijeva obala rijeke Neretve od Mostara preko Čapljine do Stoca.
Središnjem skupu zahvale prethodila je misa za poginule branitelje održana na Ševaš brdu s početkom u 10.00 sati.
Kod spomen obilježja i ove godine položen je jedan vijenac u ime Hrvatskog narodnog sabora u BiH, iza kojega se okupio veliki broj političara, dužnosnika sa svih razina vlasti, branitelja, članova udruga, sugrađana, suboraca…
Potučen hercegovački korpus vojske Republike Srpske
Sudionici akcije ”Lipanjske zore” istaknuli su kako je upravo ovom akcijom potučen hercegovački korpus vojske Republike Srpske, deblokirani Čapljina i Metković te oslobođeni Stolac i istočni dio Mostara.
Samom osloboditeljskom operacijom HVO-a u Hercegovini stvoreni su preduvjeti za daljnja djelovanja hrvatske vojske do konačnog deblokiranja Dubrovnika i dubrovačkog primorja i u konačnici oslobađanja ukupnog teritorija juga RH koji je bio pod okupacijom više od godinu dana.
”Unatoč koroni i svim događanjima uspjeli smo i ove godine u lipnju organizirati niz sadržajno različitih događanja. Događaji su sadržajno različiti, ali su povezani s jednom zajedničkom čvrstom niti, a to je sjećanje na lipanj 1992. godine. Prošlo je 28. godina i svi sudionici rata reći će kako im se čini kao da je to jučer bilo, a zapravo je prošlo puno godina od toga. Iako je prošlo toliko godina naša sjećanja su jako jako svježa. Svi smo bili na jednom mjestu i Ljubušaci, Gruđani, Čitlučani i Čapljinci, jedan veliki dio hrvatskog zajedništva, uobličen u HVO, odlučio je ići, kako se to tada govorilo, preko Neretve. Samo smo na taj način, kroz HVO, kao narod mogli uspjeti da ostanemo i opstanemo u ovoj državi”, kazao je dr. Smiljan Vidić, gradonačelnik grada Čapljine.
Obranjen jug Hrvatske
Bez pobjede HVO-a u operaciji Čagalj dolazilo je u pitanje oslobađanje cijeloga juga Hrvatske od Neretve do Prevlake, a nakon borbenih djelovanja, na ovom dijelu bojišta situacija se smiruje, te HVO utvrđuje dostignutu obrambenu crtu koja se pruža Podveležje – Dubravska visoravan – podnožje Hrguda – istočni prilazi Stocu.
Njezinim smjerom u potpunosti je nastavljena crta bojišnice hrvatske vojske na južnom bojištu što je jamčilo sigurnost i otklanjalo opasnosti od napada neprijateljskih snaga u bok snaga hrvatske vojske. Srpske postrojbe povukle su se na vrhunce Veleži, Snježice, Hrguda i žegulje, odakle su topništvom napadale novooslobođeno područje.
”Na današnji dan prije 28. godina u ranu zoru postrojbe HVO-a su sa nestrpljenjem čekale zapovijed da se krene preko Neretve, a to su bile postrojbe HVO-a, ne Čapljinci, Čitlučani i Gruđani, nego postrojbe HVO-a, jedinstvene vojne sile hrvatskog naroda u BiH. Stupanj jedinstva je bio visok – svi su isto razmišljali i bili kao jedan.
Znaju pojedinci reći kako je hrvatski vojnik bio neustrašiv. To nije točno. Bojali smo se i mi i imali smo mi straha, onog prirodnog ljudskog straha, znali smo što nas čeka s druge strane, odnosno ovdje gdje danas stojimo.
U nama je, međutim, bio jedan još snažniji osjećaj, osjećaj odgovornosti prema obitelji, domu, svom narodu. Taj osjećaj je bio toliko jak da je jednostavno potisnuo onaj naš strah negdje daleko i krenulo se u akciju. Nažalost, prvog dana deset branitelja je izgubilo živote. Akcija je, imajući u vidu visok stupanj jedinstva i odgovornsti, prošla uspješno”, istaknuli su branitelji okupljeni u Počitelju.
